Nakon dugo vremena otrčao sam dugu stazu zg kros lige (8.6km) što je ujedno i moj prvi nastup poslije par godina kompetitivne neaktivnosti. Razlozi za pauzu su višestruki: problemi sa koljenima, korona kriza, financije i uopće borba za egzistenciju. Na ovom ludom svijetu prvo se moraš izboriti za vlastiti život a tek onda na red dolazi sve ostalo. Krenimo redom: 1) problemi sa koljenima – nitko mi od profesora tjelesnog u osnovnoj i srednjoj školi niti itko kasnije u životu, od svih tih “trkačkih stručnjaka” koje sam upoznao, nije rekao da prije početka bavljenja trčanjem treba obavezno napraviti dijagnostiku stopala. Mehanički slijed ozljede je jasan: iskrivljenost stopala prenosi se na koljena i onda na leđa. Događalo mi se da ujutro idući na posao, pogotovo tijekom hladnijih perioda, doživljavam paralizu u koljenima. Nisam mogao hodati po 10-15min. Naučio sam iz vlastitog iskustva, isto kao i puno drugih stvari. Napravio sam statičku dijagnostiku (stručni pregled u stanju mirovanja) i kupio posebne anatomske insole (uloške) oboje za 500kn ukupno. Asics tenisice za korekciju pronacije sam platio 800kn. Dinamička dijagnostika je skuplja jer se vrši dok se gibamo i iznosi nekih 1000kn ali ne znam da li su ulošci uračunati u cijenu. Godine prolaze, 1-2-3-4, drastično sam smanjio količinu trčanja, doduše zadržao nadbazalnu mišićnu aktivnost i orijentirao se na hodanje, tjelesna masa narasla na oko 70kg uz suzdržavanje od slatkiša, gaziranih napitaka (mineralnu vodu pijem) i masne hrane. Kad sam bio u najboljoj životnoj formi nije prelazila 65kg. To su sve sitnice koje se lako vrate na idealno, ali koljena su problem koji zahtijeva pojačanu brigu. Liječnička dijagnoza je kronični patelarni tendinitis tj. kronična atipična upala patelarnih tetiva. Atipičnost se očituje u nedjelotvornosti protuupalnih lijekova i standardnog RICE tretmana što znatno otežava oporavak. 2) korona krizu i mjere opreza mislim da ne moram objašnjavati, 3) financije – 30kn mi nije malo dati za startninu. Sve one godine dok sam redovito trčao godišnji izdatak samo za zg kros ligu mi je bio preko 300kn. Uračunajte još druge lige i utrke. Godišnje sam na trčanje trošio u prosjeku oko 1000kn samo na startnine, ne računajući odjeću, opremu i vodu za tuširanje. Na moju državnoslužbeničku plaću od cca 4000kn to je prilično mnogo. 4) borba za egzistenciju – na ovom ludom svijetu, ne samo kod nas iako kod nas postoje određene negativne specifičnosti kojih nema drugdje i obratno, prvo se moraš izboriti za vlastiti život a tek onda se možeš posvetiti borbi za sportske rezultate. Prvo ide borba za život, a tek onda borba za rezultate!
Što se tiče samog nastupa, ispunio sam svoj jedini cilj za ovaj put a to je doći nakon dugo vremena i otrčati dugu stazu. Rezultat i plasman su mi danas bili u drugom planu i nije mi bila namjera s nikim se natjecati osim sa samim sobom. Vrijeme oko 41:20, po mom satu, a službenu ciljnu listu dobivamo kroz koji dan. Odmah potom već čujem komentare poput “zašto nisi stigao onoga” i “zašto nisi trčao brže”. Takvi neupućeni komentari, i općenito svi glupi komentari koje sam dobivao sa raznih strana kako unutar tako i izvan klupskog okruženja, uz druge stvari, su razlog zbog kojih godinama iz protesta ne plaćam klupsku članarinu i zbog čega više nemam namjeru biti član ijednog kluba. Osim ako se precizno ne definiraju uvjeti za ubuduće. Zasada trčim koliko mogu i kako mogu ali uvijek dajem svoj maksimum u trenutnim okolnostima. To jedino znam ja sam. Nitko ne može znati bolje od mene samog koliko sam spreman, koliko sam raspoložen i kako se osjećam. Juče, niti sam bio odmoran niti sam bio u trkačkoj formi kao prije. Raspoložen jesam bio zbog prekrasnog, sunčanog vremena i upravo zato sam dao svoj maksimum u svim tim postojećim okolnostima. Ozbiljan trening zahtjeva mentalan mir. Tu mislim na sve egzogene faktore. Onda me netko poslije pita, prepoznati će se, zašto ovo i zašto ovako. Trčanje je najprije borba sa samim sobom a ne sa drugima. Treba uopće naći volje za fizičku aktivnost nakon što dođeš s posla (ako si radnik). U šali juče rekoh da krevet pokrivam ceradom a otkrivam tek prije spavanja. Jer je inače “sila ležeće gravitacije” prejaka. Osobni rekord na ovoj stazi mi je 34 minute.
Krenuo sam, i nastavio, laganim tempom znajući da je nerealno za ovu priliku očekivati brže od 10min po svakom od 4 otrčana kruga – svaki dužine 2.1km tj. ukupno 2.1 x 4 = 8.6km (ili preračunato: 5min/km). Na kraju je tako i bilo. Svoj sam cilj ispunio – došao sam nakon dugo vremena, otrčao i pošteno se oznojio. Plan je nanovo početi sa treninzima i s vremenom popravljati rezultat a koliko će mi bolesna koljena i radne prilike dozvoliti to ćemo vidjeti. Ponavljam, prvo se moram izboriti za vlastiti život a onda tek mogu razmišljati što i kako dalje.
Moj novi trkački dnevnik.
Nadnevak: 21.5. 2021.
Teo Klima, amaterski trkač sveprugaš
Fitness & Training 